Oznake Označeno s "svećenik"

svećenik

0 176

Stolica

U jednom španjolskom selu kći zamoli svećenika da pođe u njezin dom kako bi se na trenutak pomolio s njezinim jako bolesnim ocem. Ušavši u siromašnu kuću, svećenik ugleda muškarca u krevetu kako leži glave uzdignute na dva jastuka. Pokraj kreveta nalazila se stolica. Svećenik pomisli da je tu postavljena zbog njegovog posjeta.

Pretpostavljam da ste me očekivali – reče mu.
- Ne, tko ste vi? – upita ga bolesnik.
- Ja sam svećenik kojega je vaša kći pozvala da se pomoli s vama. Kad sam ušao primijetio sam praznu stolicu pokraj vašega kreveta i pomislio sam da je tu postavljena za mene.
- Ah, stolica – reče muškarac. Zatim nastavi:
- Biste li bili tako ljubazni da zatvorite vrata?
Svećenik, iznenađen, zatvori vrata.

Bolesnik mu reče:
Ovo nisam nikada nikome rekao. Čitav sam život proveo ne znajući kako moliti. Dolazeći u crkvu uvijek bih slušao kako mi se govori o potrebi molitve, kako valja moliti i o blagodatima koje sa sobom donosi molitva… međutim, sve su mi te riječi, ni sam ne znam zašto, ulazile na jedno, a izlazile na drugo uho. Jednom riječju, nisam znao kako moliti. Onda sam napokon jednoga dana sasvim prestao moliti. Tako sam nastavio sve do pred oko četiri godine. Jednog sam dana o tome razgovarao sa svojim najboljim prijateljem koji mi reče: 

- Josipe, moliti zapravo znači razgovarati s Isusom. Predlažem ti da učiniš sljedeće: Sjedni na stolicu i postavi drugu praznu stolicu pred sebe, zatim s vjerom pogledaj Isusa koji sjedi pred tobom. Nije to nikakva glupost, jer nam je On sam rekao: “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” Zatim mu govori i slušaj ga isto tako kao što to sada činiš sa mnom.

- Pokušao sam jedanput, zatim drugi put i toliko mi se dopalo da to odonda činim barem nekoliko puta na dan. Uvijek dobro pazim da me moja kći ne vidi… inače bi me odmah zatvorila u ludnicu.

Svećenik je na te riječi bio vrlo ganut. Zatim objasni Josipu kako je ono što čini jako dobro i savjetova mu da to nikada ne prestane činiti. Zatim se pomolio s njim, blagoslovio ga i vratio se u crkvu.

Dva dana kasnije nazvala ga je Josipova kći kako bi mu saopćila da je njezin otac umro.

Svećenik je upita: - Je li umro smireno?

- Da. Kad ste izašli iz kuće, pozvao me u dva sata poslije podne. Došla sam k njemu i ugledala ga u njegovom krevetu. Rekao mi je da me puno voli i poljubio me. Izašla sam u kupovinu, a kad sam se nakon sat vremena vratila pronašla sam ga mrtva. Ima tu međutim nečega čudnoga. Izgleda da se malo prije nego je umro digao i približio stolici koja je bila kraj kreveta. Vrativši se, našla sam ga glave naslonjene na stolicu. Što vi mislite o tome?

Svećenik, duboko ganut, obrisa suzne oči i odgovori: -O, kad bi bar svi mogli tako umrijeti!

G.Hernandez/ Hope/ TGportal.net

0 186

don-damir-stojic

Mnogim našim čitateljima ime don Damira Stojića, vjerujemo, zvuči poznato. Ako, slučajno, niste znali, to je svećenik, salezijanac i studentski kapelan u Zagrebu. Omiljen je među studentima koji iz tjedna u tjedan ispunjavaju dvorane na njegovim  predavanjima. Sretnik je onaj koji pronađe jedno slobodno mjesto.

Predavanja mr. sc. don Damira Stojića po pravilu privuku veliki broj mladih zato što govori jednostavnim rječnikom o osnovnim egzistencijalnim pitanjima: tko je čovjek, kako ostvariti svoj život u svjetlu identiteta, kako prihvatiti čistoću kao veliki dar Božji?

Ne treba ići u Zagreb da bi don Damira poslušali i upoznali. On je tu. U Tomislavgradu. Sutra od 18,00 sati održat će duhovnu obnovu za mlade i sve ostale nazočne.

Pozivamo Vas, dragi čitatelji, da dođete sutra u spomen baziliku u Tomislavgradu i provjerite zašto je don Damir toliko omiljen? Zašto su dvorane u kojima predaje pretjesne da prime sve koji ga žele slušati? Zašto se termin duhovne obnove mora rezervirati godinu dana unaprijed?

Jedinstvena prilika! Slušati i susresti don Damira! Pozvani ste svi. Nećete se pokajati ako dođete, a ako ne dođete bit će vam žao!

TGportal.net

5 164

Na današnji dan 2009. u devedeset i prvoj godini života preminuo je fra Ivo Bagarić, svećenik, teolog, povjesničar, književnik, veliki čovjek i svojedobno ikona duvanjskog klera. Iako je umro, ostao je u srcima mnogih Duvnjaka kao tihi i skromni pastir, ali i veliki intelektualac. Ovog ponedjeljka svoju kolumnu posvetit ću upravo njemu, visokom, sijedom starcu blagog pogleda.

Često sam kao dijete na misi promatrala one male kućice u dnu crkve pitajući se što li se krije iza njihovih vrata. Nikada mi ne bi palo na pamet da se tamo nalazi iskupljenje, oprost, to su bile komplicirane riječi bez značenja, za djevojčicu koja se tada još uvijek nije ispovijedala, to je bio misterij. Iza tih vrata najčešće se nalazio upravo fra Ivo, starac s vječitim nježnim pogledom i osmijehom. Nije mi bilo jasno što on to tamo radi, što te žene stalno ulaze i izlaze i kako to da ja ne smijem ma samo ćirnuti u taj svijet. Koju godinu kasnije, sve mi je postalo jasno, a sijedi starac je bio moj omiljeni fratar za ispovijed. Tada je već sve rjeđe predvodio misno slavlje, ali i dalje je svake nedjelje prije dječje mise odlazio u svoje skrovite odaje oprosta i utjehe. Fra Ivo je bio najmilije biće na svijetu, poput nekog dobrog djeda koji unuče drži za ruku i priča mu o životu, tako blag s djecom, tako blizak. Jedno vrijeme sam se ispovijedala gotovo svake nedjelje, to je bilo pod obvezno, zatražiti oprost za pokoji dječji nestašluk, a za pokoru uvijek isto – pažljivo slušaj svetu misu. I tada mi se to činilo najjednostavnijim i najlakšim zadatkom, pokora bez po muke, bez klečanja, bez dugih molitvi. Danas bi mi to možda teže palo, pažljivo slušaj svetu misu, slušati, čuti, razumjeti, znao je fra Ivo što govori.

Naš fra Ivo je obnašao razne funkcije, bio velik i učen čovjek, bavio se poviješću, pisao je knjige, pa ipak je uvijek ostao skroman i ponizan sljedbenik sv. Franje, sljedbenik Krista. Uz zapažen svećenički rad i dužnost u franjevačkom redu, bavi se i znanošću i publicistikom, objelodanivši „Kumaran ili Betlehem“, monografiju župe Bukovica, zatim pet knjiga za potrebe svećenika – propovjednika i kultnu knjigu „Duvno-povijest župe duvanjskog samostana“, kojom je osigurao visoko mjesto među zaslužnim Duvnjacima svih vremena. Bio je i sudionik križnog puta, no o tome je rijetko govorio. Njegova toplina i dobrota, naspram njegovom intelektu i životnoj školi učinili su ga moralnim stupom duvanjskog kraja, pa je čak 2006. u anketi provedenoj na preko tri stotine Duvnjaka čak njih 90% upravo njega navelo kao moralnu vertikalu.

Uistinu je bio poseban taj naš fratar, bio i ostao, u našim srcima, u našim životima, moglo bi se pisati o njemu još mnogo, ali neću ići u detalje, jer ovo nije biografija, ovo je sjećanje one male djevojčice na visokog starca koji joj je toliko puta stisnuo ruke i rekao: „Ja te odrješujem u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.“

Martina Kotarac

 

0 157

Prema riječima njemačkog svećenika Maxaa Tremmela, koji je postao jedan od najpoznatijih europskih orguljaša, njegov prethodnik Johann Kuehberger spasio život Adolfu Hitleru, piše Jutanji list.

Naime, Kuehberger je navodno u siječnju 1894. spasio tada četverogodišnjeg Hitlera koji je pao u zaleđenu rijeku. Iako sam Hitler nikada nije potvrdio da se tako nešto dogodilo, novinski članak iz 1984. opisuje ovaj događaj.

Nadalje, osim novinskog članka, o Hitlerovom utapanju govori i knjiga Annae Elisabeth Rosmuspod imenom Napuštajući Passau, odnosno mjesto u kojem je Hitler odrastao.

Autorica u knjizi opisuje kako su obale rijeke u Passau bile idilično mjesto za dječju igru te kako je mladi Adolf upao u ledenu rijeku dok se s ostalom djecom igrao lovice. Život mu je spasio sin vlasnika kuće u kojoj je Hitler tada živio. U knjizi također stoji kako je cijeli Passau znao za ovaj događaj i kako postoje verzije događaja prema kojima Hitler nikada nije naučio plivati.

Zanimljivo, u svojim starijim danima Hitler je često svojim kolegama generalima pričao kako se kao dječak igrao kauboja i Indijanaca na obali rijeke, no nikada nije rekao niti riječ o utapanju. Premda priča nikada nije potvrđena te se u novinskom članku ne spominje dječakovo ime mnogi vjeruju da je zaista riječ o Adolfu Hitleru.

HRsvijet.net