Tko su likovno nadarena djeca?

Tko su likovno nadarena djeca?

0 776

Umjetnost je posebna ljudska djelatnost koja podrazumijeva stvaralački zanos, stvoreno djelo, i doživljavanje samog djela. Umjetnički oblikovano djelo djeluje na misli, osjećaje i imaginaciju, obogaćujući čovjeka i ljudsku kulturu. Premda riječ “umjetnost” danas uglavnom označava likovne, odnosno vizualne umjetnosti, u tradicionalnom smislu riječi pod umjetnošću podrazumijevamo književnost, glazbu, likovnu umjetnost i filmsku umjetnost.

Pojedince koji imaju jednu ili više sposobnosti značajno natprosječno razvijene obično nazivamo nadarenima u toj sposobnosti. Darovito dijete je dijete rođeno s neuobičajenom sposobnošću da svlada određeno područje. Genij je ekstremnija verzija darovitog djeteta koje stvara na stupnju odrasle osobe iako je još uvijek dijete. Kada odrastu takva djeca nekad postaju stručnjaci u svojem području; a stručnost nije kreativnost. Stručnjaci ostvaruju visoke rezultate u svom području, kreativni ga mijenjaju. Kreativni put zahtijeva i buntovnu osobnost, preuzimanje rizika i motivaciju za uzdrmavanjem utvrđene tradicije.

Obogaćena sredina

Pojam “obogaćene” sredine podrazumijeva zanimljiv, raznolik i poticajan okoliš za dijete koje u njemu odrasta. Važna je roditeljska podrška i opskrbljivanje djeteta materijalima koje traži ili može iskoristiti. Snažnu ulogu igra i stupanj roditeljskog obrazovanja; vjerojatno obrazovani roditelji imaju mogućnosti i želje za osiguravanjem obogaćene okoline. Roditelji s natprosječnim sposobnostima te sposobnosti mogu prenijeti na djecu genetski ili stvaranjem obogaćene okoline; ali isto tako, možda natprosječna djeca traže i biraju određenu okolinu ili ju modificiraju prema svojim potrebama. Vrlo često roditelji stvaraju takvu okolinu kao odgovor na natprosječnu sposobnost svog djeteta i na njegove zahtjeve. Po svoj vjerojatnosti, djeca prepoznata kao darovita uglavnom se rode u obiteljima s već obogaćenom okolinom, a zbog svojih sposobnosti traže još veće stupnjeve obogaćenosti, što im roditelji i omogućuju. Time se vjerojatno potiče razvoj djetetovih sposobnosti. Takvi roditelji djeci pružaju primjer kako rad dolazi prije igre, kako se vrijednosti postižu napornim radom i kako ne treba gubiti vrijeme, biti nemaran i izbjegavati odgovornosti. Roditelji primjerom odgajaju kako treba biti aktivan, kako se ne besposličari i kako se za odmor nečime može praktično baviti. Darovitoj djeci koja “ne uspijevaju” roditelji uglavnom ne postavljaju visoke standarde.

B. Bloom je proučavao obitelji s darovitom djecom i uočio kako su se roditelji budućih pijanista gotovo uvijek i sami bavili glazbom, aktivno (svirajući osobno) ili pasivno (odlazeći na koncerte i slušajući glazbu kod kuće); roditelji su kod većine inicirali glazbenu poduku. Kod likovne umjetnosti stvari stoje nešto drukčije; roditelji uglavnom nisu bili sami umjetnici, polovica ih je posjećivala muzeje, četvrtina je umjetnost smatrala vrijednom, a ostala četvrtina nije mnogo cijenila umjetnost. Poruka koju su prenosili djeci bila je samoispunjenje, a ne akademska dostignuća.
Kod darovite djece opisuje se i pojačana osjetljivost. Intenzivna osjetilna reakcija na okolinu opisuje mnoge ljude s nekim povišenim sposobnostima. Tako će dijete osjetljivo na zvuk bolje razlikovati melodijske, ritmičke i kompozicijske izražajne mogućnosti glazbe, ali i boju zvuka. Navodi se i da će količina i vrsta zvukovne okoline kojom su djeca okružena u najranijoj dobi (0-3 godine) značajno utjecati na stupanj osjetljivosti na muziku, te da većina djece ima određen stupanj sposobnosti koji se može povisiti ako je atmosfera u kući “muzikalna”.

Likovno – umjetnička sposobnost

Djeca koja su likovno darovita vrlo rano (pojedinci već od druge godine) detaljno opisuju parametre boje (vrstu, ton i čistoću), npr.. “tamnocrvena”, lavanda je “svijetloljubičasta” itd. U Kini nadarenost znači hvatanje duha predmeta a ne njegove sličnosti i geometrijske perspektive. Naporan rad je neophodan za postizanje vrsnosti, ali ne i dovoljan. Kineska djeca primaju praksu u crtanju od treće godine, a od šeste godine dnevno prakticiraju preslikavanje kaligrafije. Nakon početnih učenja grafičkih shema takav način rada se prevladava i počinju crtati po promatranju.
Najčešći pokazatelji nadarenosti kod djece su dugotrajna pažnja, pozorno promatranje, visok nivo aktivnosti, manja potreba za snom, ekstremna znatiželja, odlična memorija, osjećajnost, perfekcionizam, apstraktno rezoniranje i zaključivanje, te sposobnost brzog učenja.
Nadareno dijete vrlo rano progovara i ima bogat fond riječi. Već je u ranom djetinjstvu neobično oprezno. U igrama poput puzzla, labirinta i igrama s brojkama do izražaja dolaze napredne vještine i sposobnosti djeteta da riješi probleme.

Sposobnost, motivacija i kreativnost zajedno čine likovno – umjetničku sposobnost.  Kod likovno nadarenog pojedinca najvažnija je vizualno-spacijalna sposobnost koja objedinjava nekoliko sposobnost tipa vrlo oštrog zapažanja detalja i nijansi, jasna i točna prva impresija nekog prizora, te vizualna memorija  koja se ocrtava kroz sposobnost zadržavanja u svijesti slika velike živosti, s točno reproduciranim detaljima, te spremnost da se one ožive i upotrijebe u mišljenju i dosjećanju, te velika usklađenost ruke i oka.
B. Karlavaris pojmom kreativnosti obuhvaća splet obilježja intelekta i osobnosti, motivacije, emotivnosti i drugih faktora koji u svojoj koncentraciji i usmjerenosti predstavljaju osnovu stvaralaštva. Kreativnost je i sposobnost povezivanja dosad nepovezanih i na taj način iznalaženja novih rješenja. Radi se o procesu koji se odlikuje otvorenošću duha, osjetljivošću za okolni svijet, željom za promjenom, maštom, invencijom, originalnošću, darom pronalaženja, smislom za bitno, kritičnošću itd.
Za razliku od ostalih vrsta nadarenosti, kod likovne postoji još jedan faktor koji je neophodan za likovnu umjetničku aktivnost. Upravo je taj faktor najteže definirati, mjeriti i direktno proučavati, to je ono što pojedinom djelu likovnog stvaralaštva daje specifično obilježje. Neki smatraju da ga možemo definirati kao sposobnost estetskog procjenjivanja.
Posebna kvaliteta likovne nadarenosti započinje minucioznim opservacijama okoline, a produkcija ovisi o iznadprosječno razvijenoj motorici, no ni to nije dovoljno. Potrebno je uključiti i onaj posljednji faktor – sposobnost estetskog procjenjivanja.
Vrlo su važni aspekti vizualno-spacijalne sposobnosti – osjetljivost za kompoziciju, organizaciju, ovladavanje likovnim jezikom, koji se razvijaju iskustvom, vježbom, gledanjem stvari drugačije (ispod površine), a kristaliziraju se kao osjećaj za harmoniju.

Važnu ulogu u radu s nadarenom djecom ima vanjski faktor – nastavnik ili mentor. Upravo on mora biti umjetnik koji će stvoriti odgovarajuću klimu za razvoj motivacije, imitacije i skoka u simboličko. Važna je i rana identifikacija, najkasnije do kraja osnovne škole, jer se smatra da razvojni utjecaj neće biti efikasan nakon tog razdoblja.

Likovno nadarena djeca:

  • pokazuju veći raspon u izboru tema,
  •  imaju veći likovni rječnik,
  • znatno su više likovno razvijena od svojih vršnjaka,
  • imaju neobično razvijenu maštu,
  • sposobnija su da prikažu pokret na slici,
  • nadmašuju prosječnu djecu u svjesnom pokušaju grupiranja objekata i ljudi,
  • sposobnija su da postignu suptilnost u upotrebi boje, kontrasta,
  • svjesna su mogućnosti i ograničenja pojedinih likovnih medija,
  • spremna su da istražuju nove materijale za likovno izražavanje,
  •  spremnija su i sposobnija da prošire interes za nove, izazovne teme i sadržaje,
  • totalna percepcija im je više vizualno orijentirana i zapažanje preciznije,
  • sposobnija su za efikasniju interakciju između vizualne opservacije i memorije,
  •  suprotno od prosječnog djeteta, koje voli osamljenu likovnu aktivnost, ona traže objašnjenja i poučavanje,
  • osjetljivija su za neobične predmete, oblike i teme i na njih više utječe neobičan pristup umjetnika,

S obzirom da talent označava razvijenu područno specifičnu darovitost postoji bitna razlika između pametnog djeteta i nadarenog djeteta. Pametno dijete nije nužno i nadareno dijete. Pametna djeca najčešće završavaju škole i postaju akademski građani u školskom sustavu koji je prilagođen njihovim potrebama.
No nadarena se djeca ne uklapaju dobro u škole. Problem postaje još veći ako imaju i neki poremećaj učenja jer hiperaktivnost disgrafija i disleksija mogu ih učiniti još nesigurnijima u znanje i sposobnosti. Poremećaji učenja mogu biti prepreka da spoznaju i razviju svoje darove.

Daroviti pojedinci su oduvijek bili nositelji civilizacijskog napretka, a to su pogotovo u modernim društvima u kojima su glavni razvojni resurs. Zbog toga se ranoj identifikaciji i mjerama potpore razvoja darovitih u suvremenim društvima pridaje osobit značaj.

I.P.