Riječ-dvije o prekidu i ljubavi

Riječ-dvije o prekidu i ljubavi

0 5922

Kako dalje poslije prekida?

U principu nikada se ne događa situacija da odnos ljubavi prestaje istovremeno, odnosno da oba partnera prestaju voljeti. Uvijek je jedan partner taj koji je nezadovoljan i koji je prvi prestao voljeti. Kada dođe do prekida tada se ona strana koja je ostavljena suočava s činjenicom da još uvijek voli, sada već, bivšeg partnera. Dok partner koji je prestao voljeti i koji je inicijator prekida ne tuguje, osoba koja još uvijek voli, a koja je prihvatila činjenicu da joj se partner neće vratiti, suočava se sa svojim tugovanjem. Tuga je osjećaj koji se javlja kada se procjenjuje da je nepovratno izgubljeno nešto što je važno,  nešto što se voli.

Kao što je za ljubav potrebno vezivanje za voljenu osobu, tako je gubitkom voljene osobe potrebno razvezati se od nje. Upravo je tugovanje taj proces razvezivanja od voljene osobe. Sve dok osoba koja još uvijek voli “ne preboli” izgubljenog partnera, ona je i dalje vezana za njega i nepripremljena za nove ljubavi i nova vezivanja. Bern je uočio da je vrijeme koje je potrebno da tugovanje obavi svoje psihičke funkcije oko šest tjedana, bez obzira na kulturu. (Berne, 1968.)

Prestanak voljenja ostavljenih partnera značajno se razlikuje od načina prestanka voljenja onih koji ostavljaju. Dok oni koji ostavljaju to čine zbog toga što su promijenili predstavu o partneru tako da ga više ne vole, oni koji su ostavljeni svog bivšeg partnera doživljavaju kao vrijedno ljudsko biće, i dalje imaju očuvanu kognitivnu sliku ljubavi s tom razlikom što partner više nije dostupan. Upravo je ova nedostupnost, gubitak partnera, jedini razlog zašto ga trebaju prestati voljeti. Ovi mehanizmi su posebno uočljivi kada je riječ o fer raskidu (ili o smrti partnera), kada onaj tko odlazi ne daje onome tko ostaje razloga da ga prezire ili da ga mrzi. Čak i kada postoje prezir i mržnja, oni su samo površna obrana od autentičnog i dubljeg procesa tugovanja. Pošto ostavljena osoba prestaje voljeti drugog ne zbog toga što ga doživljava kao osobu koja je kao ličnost manje vrijedna, već zbog toga što drugi nije dostupan, ona se tokom tugovanja udaljava od drugog iako ga i dalje doživljava kao vrijedno, ali udaljeno ljudsko biće.

Voljeti nekoga znači poznavati ga onakvog kakav jeste, prihvatiti ga kao cjelinu i doživljavati kao nekoga tko je veoma značajan i važan, kao nekoga tko je blizak. Odustajanje od odnosa ljubavi je također kompleksan psihički proces kao što je i održavanje ljubavi, a s čijom se dramatikom susrećemo u procesu tugovanja nastalim zbog gubitka voljene osobe. Tugovanje je bolan, ali ograničen i ne tako dug proces – poslije nekoliko mjeseci osoba potpuno prestaje voljeti bivšeg partnera. Problemi, međutim, nastaju kada se proces tugovanja blokira, kada se ne tuguje i kada se koči razvezivanje, bilo tako što osoba uporno ne prestaje da voli bilo tako što vezanost poprima neki drugi oblik kao što je to u slučaju mržnje i želje za osvetom ili prezira i želje za dokazivanjem. Tipično je neprihvaćanje činjenice da je kraj odnosa ljubavi i nadanje da će se ljubav obnoviti, da će se bivši partner vratiti. Želja za osvetom, za poniženjem ili uništenjem bivšeg partnera, manifestacija je mržnje, a mržnja često predstavlja još jaču vezanost za bivšeg partnera nego što je to bila ljubav. (Milivojević, 1995.)

Ostavi li nekoga voljena osoba, on ima dva izbora: može prihvatiti nove činjenice i prepustiti se procesu tugovanja kako bi se razvezao od voljene osobe ili može nastaviti voljeti bivšeg partnera. Ako se odluči za drugu opciju osoba opet ima dvije mogućnosti: može pasivno voljeti i nadati se da će mu se bivši partner vratiti ili može stupiti u akciju kako bi vratila ljubav bivšeg partnera. Upravo nas ova posljednja mogućnost dovodi do pitanja mogućnosti obnove ljubavi nakon raskida. Dakle, volja za ljubav oba partnera je ono što sprječava da se kriza odnosa ljubavi automatski pretvori u prekid  ljubavi. Čak i kada dođe do prekida i kada je onaj koji ostavlja izrazio svoju jasnu volju da ne želi ostati s partnerom u odnosu ljubavi, partnerova volja za ljubav nekada može dovesti do toga da se ljubav obnovi. Tada ostavljeni partner svojim postupcima i porukama koje direktno ili indirektno upućuje bivšem partneru pokazuje i dokazuje da je ovaj pogriješio, da ga je pogrešno ocijenio i da je on i dalje vrijedan partnerove ljubavi. Ukoliko uspije u tome i ukoliko bivši partner zaista ponovo promijeni sliku o ostavljenom partneru, tada su stvoreni psihički preduvjeti da se njihova veza obnovi. Sasvim je, međutim, drugo pitanje koliko je realno očekivati da će volja za ljubav ostavljenog partnera zaista utjecati na obnavljanje odnosa ljubavi.

Osoba koja je ostavljena, a koja ima veoma snažnu volju za ljubav potpuno odbacuje mogućnost da je stvarno došao kraj odnosa ljubavi, tako da postaje opsjednuta ciljem da vrati partnera i njegovu ljubav. Ona sve podređuje tom cilju, uvjerena da ukoliko bude dovoljno vješta, rezultat neće izostati. Ovakve osobe često sebi postavljaju rok od nekoliko godina da vrate ljubav bivšeg partnera. U stvari, riječ je o ljudima koji pogrešno vjeruju da se ljubav uvijek može obnoviti. Fanatizam i strast kojima se ove osobe pokušavaju približiti partneru i promijeniti njegovu predstavu o njima, često izazivaju sasvim suprotan efekt od željenog: njihovu upornost partner doživljava kao proganjanje i gušenje svoje slobode, pa često reagira strahom i izbjegavanjem. Najveće žrtve ovog uvjerenja su same osobe koje ga zastupaju, jer umjesto da se razvežu i potraže ljubav na drugoj strani, one godinama neuspješno pokušavaju natjerati bivšeg partnera da im se vrati. Fanatična borba za ponovnu naklonost bivšeg partnera često ima vrlo problematične motive koji se mogu otkriti kroz neke „igre“. Jedna od njih se sastoji u tome da ostavljeni partner sve čini kako bi izgledao kao idealan i kako bi ponovo pridobio bivšeg partera, a kada u tome uspije, tada se opet ponaša po starom. Na primjer, djevojka je svom momku postavila uvjet da prestane piti ukoliko želi da ostanu zajedno. Pošto on to nije uvažio, ona ga je ostavila, nakon čega on zaista prestaje piti i moli je da pokušaju još jednom. Nakon više od šest mjeseci njegovog trijeznog stanja i upornih pokušaja, ona pristaje obnoviti vezu, ali se on već sutradan pojavljuje pijan.

Nekada se osoba koja sumnja da je partner stvarno voli, odlučuje za prekid kako bi testirala partnera. Ona unaprijed ostavlja otvorena vrata ukoliko ostavljeni partner pokaže znake spremnosti na promijene, odnosno volju za ljubav.

U skladu sa navedenim tekstom poznati psiholog Zoran Milivojević u svojoj knjizi „Formule ljubavi“ donosi neke činjenice o ljubavi, od kojih sam neke zanimljivije izdvojila za Vas:

  • Ljubav, ma kako bila kvalitetna, ne mora trajati vječno.
  • Kada se prestane voljeti jedna osoba, kasnije će se voljeti neka druga..
  • Vjernost je stvar odluke, a ne stvar ljubavi.
  • Ljudi ostaju u odnosu zato što tako žele i jer su tako odlučili.
  • Priroda ljubavi je da voljenu osobu potiče na razvoj, a ne na žrtvovanje.
  • Tko je spreman da se zbog ljubavi odrekne svega, taj ne voli sebe.
  • Bez Ijubavi prema sebi nema ljubavi prema drugome.
  • Žrtva koja se prinosi kao dokaz Ijubavi, od osobe pravi “invalida”, a ne partnera u ljubavi.
  •  Drugog treba voljeti takvog kakav je, a ne zahtijevati da se odrekne onoga što ga čini takvim kakav jeste.
  •  “Volim te i kada te ne gledam.”
  •  “Volim te i kada gledam drugoga.”
  • Međusobno razumijevanje je posljedica razgovora.
  • Ono što se dobije kad se traži vrjednije je od onoga što se dobije kad se ne traži.
  • Moguće je voljeti dvije osobe istovremeno.
  • Ljubomora nije znak ljubavi, ljubomora je znak straha od gubitka ljubavi.
  • Prava iskrenost nikada ne može biti potpuna.
  • Ako se partner tako ponaša da osjećate jaku patnju, a i dalje ostajete u odnosu, onda je to prava glupost, a ne prava Ijubav.
  •  Ljubav nema nikakve veze s bolom, već, naprotiv, s osjećanjem zadovoljstva, sreće, ispunjenosti, zaštite itd.
  • Bolom se mjeri stupanj ovisnosti od druge osobe, a ne stupanj ljubavi.
  • Partnerska ljubav je moguća i onda kada nema nikakvih seksualnih odnosa.
  • Pravo na bezuvjetnu Ijubav imaju samo djeca starosti do godinu i pol.
  • Ne postoji potpuno bezuvjetna ljubav.
  • Traženje bezuvjetnog prihvaćanja je također uvjet.
  • Konflikt je sastavni dio ljubavi.
  • Bez konflikta nema upoznavanja, a bez upoznavanja nema razumijevanja.
  • Važnije je biti ono što jeste, nego izbjegavati konflikt.
  • Ljutnja nije odbacivanje, nego zahtjev za promjenu ponašanja
  • U skladnim odnosima muškarac naređuje u jednim stvarima,u drugima naređuje žena, a u trećima se dogovaraju.
Ivana Perković

 

Povezano

0 96

0 395

Nema komentara

Komentiraj