Razvijte svoju glazbenu kreativnu inteligenciju!

Razvijte svoju glazbenu kreativnu inteligenciju!

5 227

U tekstu koji slijedi otkrit ćete razloge zbog kojih velika većina stanovništva vjeruje da nije kreativna u glazbenom smislu i da ne zna pjevati. Učit ćete od najboljih glazbenika, ptica, i otkriti da ste veći dio života proveli svirajući i  „stvorili“ tisuće glazbenih kompozicija! Također kroz neke vježbe za kreativnost naučit ćete kako izgrađivati te fantastične sposobnosti koje posjedujete.

95% ljudi ispitivanih širom svijeta izjavljuje da oni „znaju“ da nisu glazbeno nadareni, te da glazbenici posjeduju neki čarobni dar koji je dan samo rijetkima. Razlog tomu je što su svi ovi ljudi pokušali stvarati glazbu, ali bez uspjeha. Ali jesu li uistinu doživjeli neuspjeh?

Početkom prošlog stoljeća jedan je mladi japanski glazbenik po imenu Suzuki otkrio način na koji ptice zapravo uče pjevati. Suzuki  je zaključio da bi jedno od najboljih mjesta na kojem bi mogao proučavati razvoj pjeva ptica bilo neko od uzgajališta ptica u kojima deseci tisuća ptica pjevica nesu jaja iz kojih se izliježu mali ptići. Na svoje iznenađenje Suzuki je otkrio da male ptice ne pjevaju „same od sebe“. Slušale su pticu pjevicu „glavnu pjevačicu“, koju su uzgajivači postavili na posebno mjesto u nastambi; nakon nekoliko stotina pokušaja male su ptičice na kraju naučile pjevati kao i „glavna pjevačica“. Drugim riječima, male su ptice pjevice morale naučiti pjevati ne igrom slučaja, već oponašajući one najbolje i vježbajući nekoliko tisuća puta prije no što su i same naučile pjesmu. Suzuki je otkrio istinu koja se primjenjuje na mozak svih ptica, svih životinja i svih ljudskih bića: pjevanje i kreativno stvaranje glazbe su naučene vještine koje se usvajaju oponašanjem i neprestanim radom do postizanja savršenstva.

Naoružani novim znanjem, razmotrit ćemo tipične događaje koje ste možda doživjeli kad ste se (vi – kreativni glazbeni genij u nastajanju) tek otisnuli na svoje put u kreativni glazbeni razvoj.

Vratite se, u mislima, u razdoblje kada ste bili mala tek prohodala beba.

Predivan je proljetni dan  i igrate se sa svojim prijateljima u rascvjetalu parku koji krase ljuljačke i penjalice, u kojem ljudi šeću pse, susreću se s prijateljima i uživaju okupani ljepotom proljeća. Sama ljepota i ushićenje koje budi to okruženje ispunjavaju vas radošću i vi jurite unaokolo, eksperimentirajući s fantastičnim glazbenim instrumentom koji ste upravo počeli otkrivati: svojim glasom. Svatko od vas može otpjevati ton viši od onoga koji uspijeva otpjevati bilo koji operni pjevač, svi pronalazite mnogobrojne načine na koje možete proizvesti svaku notu, istražujete kako je dugo možete zadržati, kako je glasno možete istisnuti i na koji je način možete mijenjati. Usred ove veličanstvene operne simfonije zvukova, kojoj su se zdušno pridružili i psi vaši mama i tata te mame i tate vaših prijatelja sjatili su se oko vas govoreći vam da ne vičete, da prestanete vriskati, i da ne uznemirujte druge ljude. Naučili ste da je eksperimentiranje s vlastitim  glasom i istraživanje njegovih krajnjih granica nešto loše i nešto što se ne uklapa u društvo.

Nešto poslije nalazite se u svom razredu i toliko ste zadubljeni u ono što radite da sami od sebe počinjete pjevušiti sebi u bradu. Učiteljica vam brzo naredi da prestanete i budete tiho dok se radi. Vi zaključujete da je glazba nešto što treba biti odvojeno od umjetnosti, učenja i uspješnosti.

Nekoliko godina nakon toga vaš je strah od služenja vlastitim glasom osim na najkontroliraniji način sve veći, a čeka vas ispit na satu glazbenog odgoja. Stojeći pred cijelim razredom predmet ste javnog ispitivanja. Napeta vrata i grla, usta suhih od straha morate ponoviti notu odsviranu na glasoviru. Istisnete iz grla nešto nalik njoj „zabilježi se“ da visina glasa nije dobra te da vaš glas ne odgovara standardu koji se zahtjeva od član školskog zbora. Kao rezultat svega, kad god školu posjeti neka važna osoba a cijeli zbor mora pjevati pjesme dobrodošlice ili himnu, vama kaže da ne puštate ni zvuka već samo otvarate usta! Vašu glazbenost i nadalje guše i slamaju no jednog dana tuširajući se u utočištu kupaonice opustite se pjevajući omiljenu pjesmu. Odozdo pristiže „najgadniji udarac“ od svih : „Hoćeš li prestati s tom odvratnom bukom!“  I vi spoznate da vaša glazba vrijeđa čak i one koji vas vole.

Svi ovi „objektivni dokazi“ dosad su vas već uvjerili da niste glazbeno nadareni, da ne znate pjevati i da se ne biste smjeli baviti takvim aktivnostima. Postali ste glazbeni gubavac – „nemuzikalno“ stvorenje. Ali je li to uistinu tako? Postoje znatno jači dokazi o suprotnom, činjenice koje dokazuju da ste prirodni glazbenik i kreativni genij.

Dokaz broj 1 „glavne ptice pjevačice“

Vratimo se Suzukiju koji ne samo da je otkrio da ptice pjevice uče pjevati od glavnih ptica, otkrio je i da svaki ptičji mozak može oponašati glavnu pjevačicu. Nakon što su sve male ptice dosegle ovu početnu fazu, svaka je od njih razvila svoju vlastitu varijaciju na temu. U usporedbi s vašim, ptičji mozak je nevjerojatno jednostavan. Ako to može ptičji mozak može i vaš. Sve dok vam mozak može oponašati učitelja i neprestano vježbati on može osvajati više razine vrijednosti.

Svako dijete može svirati violinu. Suzuki je odlučio primijeniti ovu teoriju na stvaran život. Učeći vrlo malu djecu da sviraju violinu. Nije im dao knjige s glazbenim zapisima i notama već im je jednostavno omogućio da oponašaju osnovne pokrete koje je izvodio na tom instrumentu. Naučio je i druge učitelje da to čine na taj način. Bilo je djelotvorno. Danas, na početku 21 st., stotine tisuća djece širom svijeta uči svirati violinu i ostale glazbene instrumente, uključujući i svoj glas, pomoću Suzukijeve metode. Ne postoji ni jedno dijete koje ne zna dobro svirati. Ista se tehnika, s istim rezultatima može primijeniti na odrasle. Vjerojatnost da ste vi jedina osoba koja ne bi mogla učiti na ovaj način beskrajno je malena! Vi ste po svojoj prirodi kreativni glazbenik.

Dokaz broj 2: „Vi govorite- dakle, pjevate!“

Govorite li? Svakako! Kako ste to naučili? Oponašajući druge. Što ste oponašali? Zvuk, ritam, mjeru, naglasak, intonaciju glasa, riječi, jačinu, tonove, kretanje, visinu, naglašenost i variranje. Što svi ovi elementi zajedno čine? Glazbu! Slušate li kako ljudi u nekoj skupini govore nekim stranim jezikom o kojem ne znate ništa, uvidjet ćete  svi oni pjevaju. Mnogo nas smatra da ne zna pjevati zbog činjenice da se unatoč tome što mi cijelo vrijeme pjevamo to naziva nečim drugim: govorom.

Prema poznatoj mitologiji veliki su kreativni glazbenici „rođeni“ kao muzikalna bića; gotovo da su skladali po izlasku iz majčine utrobe! Ovo je potpuna neistina!

Ludwig van Beethoven

Beethoven je 1770.g. rođen u svijet glazbe, a ne kao glazbenik. Većina njegovih rođaka bili su pjevači, pianisti ili instrumentalisti, a njegov je otac čvrsto odlučio pružiti mu najbolje glazbeno obrazovanje. Tako je studirao kod nekih od najvećih glazbenika tog doba, uključujući i Haydna, prema na čelu „najbolji učitelj donosi najbolje rezultate“. U gradu u kojem je živio Beethoven glazba je bila stalno prisutna- bili su tu ulični svirači, glazbeni događaj na koncertima, redovito se pjevalo i sviralo u crkvi. Na isti onaj način na koji ste vi naučili govoriti jezik riječi, istim tempom te jednakom predanošću Beethoven je naučio jezik nota. Zamislite samo koliko je mnogo sati vaš mozak dok ste bili beba i dijete proveo učeći i vježbajući jezik i koliko ste mnogo sati proveli svake godine služeći se jezikom-tako je marljivo i mnogo radio Beethoven.

Wolfgang Amadeus Mozart

Ni Mozart se, poput Beethovena, na ovaj svijet nije rodio skladajući simfonije. Bio je najmlađi sin Leopolda Mozarta, profesionalnog glazbenika- glazbenog ravnatelja salzburškog nadbiskupa i vrlo uspješan učitelj. Mladi je Mozart učio jezik glazbe iz dana u dan od jednog od najboljih privatnih učitelja. Također je poput Beethovena radio nevjerojatno marljivo na svom odabranom području kreativnog izričaja. Navodno je često radio i do 18 sati dnevno.

Johann Sebastian Bach

Bacha, koji je poput Beethovena i Mozarta bio izniman i vrlo plodan skladatelj, također smatraju glazbenikom „po prirodi“. Bio je to jedino ako se „prirodno“ izjednači s „radom“! Bach je rođen 1685.g. u obitelji koja je bila sastavljena u glavnom od glazbenika. Svi su poučavali mladog Johanna, a osobito njegov stariji brat, orguljaš, koji ga je naučio svirati i orgulje i klavir, a njegov je stil Johann oponašao. U obitelji Bach vladala je tradicija prenošenja znanja, a  1840.-ih svatko je poučavao nekoga pa je tako među njima bilo i 70 glazbenika! Nije to bio odraz neke „genetske nadmoćnosti“. Bio je to uspjeh obiteljske tradicije i međusobna poučavanja članova u obitelji, a vrhunski rezultat takve predaje dosegnut je u mladom Johannu Sebastijanu. Bach je sam sebi zadavao ciljeve u kreativnoj produktivnosti- jedan od njih bio je da jednom tjedno napiše kantatu a čini je to čak i kada je bio bolestan ili iscrpljen. Navodno je svojim učenicima skromno rekao: „Svatko tko radi ovako mnogo i marljivo poput mene postići će isto ovakve rezultate.“ To mnogo i marljivo poput njega značilo je negdje između 10 i 18 sati rada dnevno tijekom gotovo 60 godina-sve ukupno 328.500 sati!

Sada posjedujemo neosporiv dokaz da ste po prirodi glazbeno kreativni. Vrijeme je da se posvetimo radu na kreativnosti i jednostavnoj sasvim ugodnoj glazbenoj aktivnosti!

Vježbe za kreativnost

1. Pjevajte!

Vratite se (ili s još  većim uživanjem nastavite!), pjevanju u kupaonici, pod tušem! Bude li se itko žalio, zamolite ga da vam pomogne da napredujete u pjevanju!

2. Plešite!

Ples je prirodni izraz vašeg prirodnog osjećaja za ritam i nevjerojatnu kreativnu glazbenost. Iskušajte sve oblike plesa, na različitu glazbu, od disko glazbe do one koja prati vježbe aerobika, jazza ili glazbe u plesnim dvoranama. Kad god plešete (što češće to bolje), oslobađajte što više svoje kreativnosti učeći i eksperimentirajući s novim pokretima, ritmovima i vrstama plesa.

3. Nabavite još jedan instrument!

Pođite u muzičku radnju i razgledajte instrumente. Razmislite o kupnji jednostavnog glazbenog instrumenta, primjerice, pastirskoj fruli ili bongo bubnjevima. Razmislite i o tome kako bi bilo da proširite svoju mentalnu knjižicu melodija te da istodobno povećate istančanost svoga glazbenog intrumenta -uha- slušanjem glazbe iz različitih zemalja. Ubrzo ćete shvatiti kako je cijeli svijet nevjerojatno glazbeno kreativan. To će ojačati vašu svijest o tome da svatko ima smisla za glazbu i da su oblici kreativnog glazbenog izričaja beskonačni.

4. Proširujte svoje granice!

Morali bi ste shvatiti da ono što mislite kreira vašu stvarnost i vaše granice. Ako mislite da ne znate pjevati ili svirati, nećete to ni moći. Ako međutim mislite da znate pjevati i da imate potencijala za sviranje, bit će tako. Vaše će granice postati beskonačne.

5. Razmislite o satovima glazbe!

Jednostavno je pravilo  za pronalaženje učitelja u ovom slučaju učitelj koji je stručan u svom području i redovito  svira instrument koji ćete učiti svirati. Također taj isti učitelj mora biti potpuno uvjeren da ćete naučiti koji god oblik glazbe želite naučiti i treba tom zadatku pristupiti zdušno, oduševljeno i na pozitivan način. Također se možete uključiti u zbor ili neko kulturno umjetničko društvo. To će vam iskustvo biti zaista vrijedno i poticajno, a u vaš život će unijeti promjene.

I za kraj ŠIRITE DOBRE VIJESTI! To je u svojoj knjizi tražio Tony Buzan, tako da sam kroz ovaj tekst ispunila njegovu želju. Pa na taj način i vi recite ono što ste ovdje naučili, bude li vam itko od prijatelja i kolega govorio kako nisu kreativni  i muzikalni i da ih „Bog nije ni za što stvorio“ , i pomognite im da se izbave iz svoga usamljenog, dosadnog zatvora u kojem nedostaje glazbe. Uskoro ćete biti okruženi sa sve više raspjevanih i rasplesanih glazbenika što bi moglo pretvoriti cijeli vaš život u pravu simfoniju!

I.P.

Povezano

0 6

1 309
  • Ilija Afrodita

    Odlično! Kreativnost se postiže radom, tako da je samo nebo granica sta Netko moze da napravi! Pogotovo uz pravo usmjerenje i naravno uz prave uzore koji bi vodili do takvog uspjeha